Najprije treba ne raditi ništa

Ne mislim doslovno – ništa. Odustati od posla i potpuno stati, privilegija je koju rijetko koja od nas ima.

Ali mislim da barem dio svog vremena trebamo posvetiti tome da ne radimo ništa – ili barem ništa što nas ne veseli, ne ispunjava, ne hrani.

Kad sam se našla u trenutku tolikog ubrzanja da sam izgubila kompas, sestra mi je poklonila dvije knjižice Emme Gannon. Bile su mi melem. Autorica je bila prisiljena ne raditi ništa zbog burnouta, kojeg između ostalog opisuje i kao stanje zbunjenosti – jer njezin vanjski karijerni uspjeh nije rezultirao unutarnjom srećom.

Taj nesklad – kada ono što radimo gubi smisao i ne donosi zadovoljstvo – zapravo je puno veći uzrok burnouta od same količine posla.

U svojim knjižicama Gannon opisuje cijelu godinu u kojoj nije radila ništa te njeno ponovno otkrivanje životne radosti. Čini mi se da je upravo to ono što nam svima treba, možda ne cijela godina, ali barem malo više ničega kako bismo otišle dublje i pronašle ono nešto što nas raduje.

Emma Gannon: I leant all the way in. I felt all my feelings for the first time in ages. I didn't shy away. I let it completely wash over me. It felt painful but it felt cathartic. I realised in that precise moment That I had entered into new portal. I was beginning to lean more deeply into life.