Tuberose Astrale

Tuberose Astrale ime je parfema koji sam nedavno isprobala.
I, zapravo, više nego samim mirisom – opčinjena sam imenom.

Dvije riječi koje u sebi nose savršenu dualnost, poetski opis ekstrema između kojih se odvija život:
tuberoza – karnalna, tjelesna, opojna, gotovo nepristojno prisutna,
i astralno – daleko, apstraktno, prozračno, neuhvatljivo.

Oba ta svijeta susreću se svakodnevno. Naše tjelesno postojanje definira nas jednako snažno kao i ono astralno, nepoznato, duhovno.
Divno je kad su u ravnoteži, iako se čini da je to rijetko trajno stanje – više izmjena u kojoj povremeno prevlada jedno ili drugo.

Tema blizine i udaljenosti ne odnosi se samo na unutarnji svijet, nego i na naše odnose – posebno ljubavne.
Esther Perel piše o toj napetosti između približavanja i udaljavanja kao o središnjoj dinamici svake veze.
Potreba za intimnošću (ljubav) teži smanjenju razmaka, dok seksualna želja (erotizam) traži prostor, misterij.

Smatra da živost dugotrajne veze često posustane kada udobnost i sigurnost ljubavi neutraliziraju seksualnu potrebu za novinom i nedostižnošću.
Da bi odnos ostao živ, parovi moraju stalno pregovarati o tom paradoksu – ponekad dopuštanjem više prostora, ponekad produbljivanjem bliskosti.
Sve ovisno o tome što im u tom trenutku više nedostaje – dah ili dodir.

Tako smo opet na poznatom teritoriju stalne tranzicije – nečega što ne trebamo samo prihvatiti, nego i nečega što nam donosi zadovoljstvo i užitak.

Sam miris Tuberose Astrale dobro pogađa tu dualnost.
Inspiriran je iskustvom osnivača kuće Maison Crivelli, koji je jedne ljetne večeri promatrao zvijezde i u zraku osjetio topli miris tuberoze.
Miris je istodobno i opojan i apstraktan: u početku dominiraju tuberoza i začini, a potom slana nota po kojoj miriše koža, ali možda i zvjezdana prašina.